Mnogi pisci lociraju staru Porfirogenetovu Beruliu, ili još određenije mjesto Brelo, na više mjesta: današnja Brela Gornja, Vrulja, Verulja, kod crkve sv. Nikole u polju s južne strane ili pak kao malo seoce na uzvisini uz morsku obalu blizu Vrulje.

Naziv mjesta ima svoje podrijetlo u izvorima vode, vrilu ili vrelu na ovome prostoru, te vrulji pod morskom površinom. Vrelo je izvor na zemljanoj površini, a vrulja je podmorsko vrelo. Naša Vrulja je izvor bezimene rijeke iz biokovskog masiva, koja izvire 20-tak metara ispod morske površine. Uz ovo glavno i najjače vrelo ima više manjih i po snazi slabijih vrela, koji se miješaju s morskom vodom.

„To Beroyllia“ najstariji je pisani povijesni i kulturni spomenik mjesta, kojeg je povijest sačuvala zahvaljujući bizantskom caru Konstatinu Porfirogenetu oko 950. godine, koji ga spominje na grčkom jeziku u knjizi „O upravljanju carstvom“, kao jedan od četiri utvrđena grada stare neretvanske kneževine Paganije. Tadašnja Brela, uz Makar, Zaostrog i Gradac spominju se kao četiri naseljene utvrde stare Paganije.

U latiniziranom nazivu „Brolanenses“ iz 1315. godine, stanovnici Brela se spominju u povelji hrvatskog kneza Juraja Šubića iz grada Klisa.

Koncem 16. st. strani izvori jasno razlikuju "Brehlia superior et inferior", a koncem 17. st. "Brehgli Dolgni" i "Brehgli Gorgni", tj. Gornja Brela iza brda u zagorju i Donja Brela u primorju.

Brela na hrvatskom jeziku zabilježena su – koliko se zna – prvi put 1694. godine u oporuci don Nikole Ursića. 1993. godine Brela su postala samostalna općina.

Na prijelazu stoljeća Breljani su obilježili 1050-tu obljetnicu svoje pisane povijesti.